Daniel Pedrosa se prije tjedan dana u Jerezu upisao u povijest novim rekordom. Postao je jedini vozač koji je pobijedio barem jednom u svakoj sezoni zadnjih 16 godina.
Čitavu karijeru se nalazi u sjeni slavnih legendi poput Valentina Rossija, Jorgea Lorenza i Marca Marqueza, ali simpatični bi Španjolac s malo više sportske sreće bio vjerojatno u istom rangu.
Nakon što je uzastopno osvojio dva svjetska prvenstva 250cc 2004. i 2005. godine, preselio se u Repsol Hondu za koju vozi cijelu MotoGP karijeru. U četvrtoj utrci sezone u Kini je osvojio prvi Poles Position i pobjedu, a isto je ponovio u Doningtonu par tjedana poslije.
U 2008. godinu su započeli Pedrosini problemi kada se ozlijedio na predsezonskim testiranjima zbog čega je propustio razvoj i privikavanje na novi motor. Ponovno se ozlijedio sredinom sezone u njemačkom Sachsenringu pa se prebacio s Michelinovih na Bridgestoneove gume.
U sezoni 2009 su se nastavili Pedrosini pehovi i ozljede. Ponovno je pao i ozlijedio se u predsezoni, a potom u petoj utrci nakon oporavka. U 2010. godini se prebacio s “nesretnog” broja 3 na 26 na nagovor obožavatelja. Sezonu je uspješno završio kao drugoplasirani u poretku iza Lorenza s četiri pobjede.
Danielu Pedrosi se u 2011. godini loša sreća ponovno vratila. U sudaru s Marcom Simoncellijem je slomio ključnu kost pa se morao povući do sredine sezone. To ga nije omelo da ostvari pobjedu u Njemačkoj nakon greške vodećeg Jorgea Lorenza i nastavi impresivan niz.
Umalo šampionska 2012.
Pedrosa kaže da mu je 2012. bila najbolja godina. Bio je partner Caseyu Stoneru i u prvih sedam utrka je šest puta ostvario podijski plasman. Prvu pobjedu sezone je ostvario u Sachsenringu što mu je bila treća uzastopna, a visoku formu je nastavio pobjedom u Indianapolisu i na češkom Brnu.
Detalj koji mu je pokvario šanse za osvajanje naslova i sezonu se dogodio u Misanu kada je trebao startati s najbolje pozicije, ali nakon odgođenog starta mu je zaglavio prednji grijač guma zbog čega je morao krenuti s kraja poretka. U utrci se potom sudario s Hectorom Barberom i odustao, a Lorenzo je sagradio teško dohvatno vodstvo.
Pobijedio je izravnog konkurenta Lorenza na domaćem Aragonu, ali je odustao u posljednjoj utrci na australskom Philip Islandu. Završio je sezonu s 332 boda u poretku, najviše ikad od drugoplasiranih vozača.
Dolazak Marc Marqueza u Repsol Hondu
Daniel Pedrosa je odvozio solidnu sezonu 2013, ali za pobijediti Jorgea Lorenza i Marca Marquzea treba izvući puno više. Slavio je triput i završio kao treći u poretku, ali se ponovno ozlijedio nakon kontakta s momčadskim kolegom Marquezom u Aragonu i propustio iduće dvije utrke.
Iduće je sezone nastavio sa sigurnim kontinuitetom i priskrbljivao momčadi bodove. Slavio je jednom u Češkoj nakon impresivne serije Marca Marqueza od 10 pobjeda! Tu započinje vrlo teško razdoblje za simpatičnog i zahvalnog Španjolca jer se Honda fokusirala na razvoj motora Marquezovu stilu.
U 2015. godini se podvrgnuo operaciji ruke i propustio tri utrke. Nesreću je imao u povratničkoj utrci u LeMansu kada je pao, ali se pridigao i pokazao borbenost te završio utrku kao 16. Do prve pobjede u sezoni je došao u japanskom Motegiju po promjenjivom vremenu. Slavio je uvjerljivo potom i u malezijskom Sepangu.
U 2016. je imao vrlo tešku sezonu jer se doslovno polomio u Motegiju. Fraktura ključne kosti, fibule i lijevog stopala su ga udaljila iduće tri utrke i praktički zaključila drugi dio sezone. Srećom po rekordni niz ostvario je pobjedu dvije utrke prije nesreće u Misanu.
Kroz cijelu karijeru Daniel Pedrosa nije imao ispunio jednu od najvažnijih stavki – imati čistu sezonu, tj. kloniti se ozljeda (lako je reći). Usprkos lošoj sreći, Španjolac je ostvarivao zavidne rezultate i bio uvijek pri vrhu kraljevske klase svih godina.
Možda još nije kasno za Danija jer po formi u Jerezu, njegovo vrijeme nije prošlo. Samo nek se malo sreća osmjehne i pomazi ga dok se još može nositi s mladim lavovima poput Marqueza i nadolazećih superzvijezda Vinalesa i Zarca.
