Eddija Jordana najviše pamtimo kao uspješnog poduzetnika i šefa legendarnog Jordana iako nam najsvježija sjećanja naviru u vidu F1 stručnjaka s televizijskog giganta BBC.
Malo tko zna da je Irac prije svih nabrojanih uspjeha i sam bio vrlo brz i kvalitetan vozač, no ispostavilo se da je on bio drugačijih ciljeva i ideja.
Svoju je individualnost i ego stavio po strani osnivanjem vlastite F1 momčadi 1991. godine. Kao vježbalište je odabrao niže kategorije jednosjeda u kojima je osvojio vozačke naslove prvaka s Johnnyem Herbertom i Jeanom Alesijem.
Izvori bliski Ircu naglašavaju kako je dugo vremena prije nego što će ostvariti svoje ciljeve s ekipom na gridu razrađivao planove navodno uloživši čitav novac u projekt zvan F1.
Njegova ga je lukavost i pronicljivost dovela i do prvih sponzora. Isprva mu zamisao oko repliciranja Dennisovog uspjeha s Marlborom, ali s Camelom nije uspjela. Bradati se Irac potom odlučio za riskantni potez. Na vlastitu je inicijativu posudio djelić Camelovog logotipa na svoju F3000 mašinu s kojom je ostvario cilj osvajanja vozačkog prvaka.
Jordana kao šefa momčadi je kontaktirao specijalizirani magazin Autosport. Bili su zainteresirani za postavljanjem momčadi na naslovnu stranicu čime je naposljetku Jordan zaradio drugu šansu kod Camela! Pravi dokaz da se trud i upornost isplati.
F1 projekt u nastajanju
U stvaranju F1 ekipe, Jordan je uz sebe imao 33 zaposlene osobe od kojih je 60 posto sudjelovalo u uspjehu momčadi u mladim danima preko nižih kategorija.
Eddie Jordan je bio očajan stvoriti gotov bolid pokrenut Cosworthovim motorom kako bi moguće partnere lakše privukao za dobijanje sponzorskog novca nego preko izlizanih i neoriginalnih brošura.
Zbog njegovih irskih korijena, momčadski je prvi identitet bio u zelenom ruhu, pritom stvarajući savršenu priliku hvatanja ‘7up’ za sponzora i dobivanje sredstava na bankovni račun. To nije bilo sve jer je popularni šarenokošuljaš razmišljao o svim emintentnim sponzorima s elementom zelenog u sebi pri čemu je najviše lovio japanski ‘FujiFilm’.
Cola je kao izvršni vlasnik ‘7up, Fante i Pepsi’ brendova vjerovala kako gubitak novca i neće biti kardinalan jer se nije radilo o velikoj svoti za podupiranje buduće F1 ekipe.
Prvi su problemi uslijedili nedugo prije početka sezone ‘91. Njemački motorsportski gigant Porsche je uvidio problem u nomenklaturi Jordanovog 911 koji se poklapao s najnovijim modelom Carrere.
Nakon brojnih upozorenja, Jordan je dogovorio sastanak s britanskim vrhom stuttgartskog brenda. Ponuđen mu je najnoviji model Porschea Carrere 911 kao znak lakšeg dovršavanja dogovora i zaustavljanja od moguće promjena logoa, imena, boja momčadi i svega što mu je potencijalno stajalo kao prepreka ka dolasku na grid te sezone. Jordanov F1 bolid je ubrzo dobio novi naziv “191”.
Dobar, ali teški početak!
Prvu sezonu Jordanova momčad završava na petom mjestu poretka momčadi. Ponajviše zahvaljujući rezultatima Andrea de Cesarisa, a manje rezultatima Bertranda Gachota kojeg je zamijenio Michael Schumacher nakon što su ga sile zakona odvele u zatvor.
Iako je sezona bila uspješna, Jordan i zelena momčad su upali u financijske probleme. Potrošivši više od planiranog budžeta, Jordan je trebao naći plan kako izvući momčad iz problema.
Iako su imali vrlo dobre rezultate bilo je upitno hoće li ugledati svjetlo dana ‘92. Spasitelj se pojavio u obliku Ayrtona Senne koji je ponudio kontakt južnoafričke petrokemijske tvrtke ‘Sasol’.
Razlog je bio taj što je Senna želio omogućiti svome bliskom prijatelju, Guggelmanu mjesto u momčadi za iduću sezonu, no i sama tvrtka se željela promovirati izvan granica JAR-a. Jordanova momčad je iduću sezonu dočekala i pretrpjela s očajnim japanskim Yamahinim motorom, uzevši samo jedan bod u novom plavom ruhu.
Eddie Jordan je za Formulu 1 dao više od samog utrkivanja. Uložio je sve što je imao u san, prvi je dao priliku zvijezdi u nastajanju Michaelu Schumacheru, podigao je razinu spektakla u F1 neuobičajenim dizajnom bolida te prsatim ljepoticama u zategnutim timskim uniformama i zadužio sport na svojevrstan način.
