Svaki pratitelj Formule 1 vrlo dobro zna o momčadima kao što su Ferrari, McLaren i Williams. U moru fame koje se vezuju uz obično najjače i najistaknutije momčadi, nestaje trag onih koje su razočarale i podbacile u svakom pogledu. Jedna od takvih je momčad Life F1.
Na desetke je potencijalnih kandidata za najgoru momčad, ali Life se naročito ističe jer je započeo poput mnogo drugih propalih projekata – kao sredstvo brze zarade.
Krajem 80-ih su u Formuli 1 ukinuti turbomotori što je otvorilo vrata novim ludim idejama. Jedna od njih je bila i W12 motor čija konfiguracija ima određene prednosti pred tradicionalnom V-konfiguracijom jer je kraća. Takva je konfiguracija našla put u automobile visoke klase Volkswagena, poput Bentley Flying Spura i Bugatti Veyrona.
Nedostaci su joj povećana masa i visina koja se može donekle suzbiti iznimnom novčanom podrškom u razvojnom procesu.
Dizajner Franco Rocchi za razliku od moćnog VAG koncerna, nije imao ništa od toga. Njegov je W12 motor bio ridikulozno visok, težak, a ponajviše izuzetno slabašan u usporedbi s ostalim F1 momčadima. Sve to nije spriječilo heroja naše priče Ernesta Vitu u naumu da jedan takav motor pretvori u F1 takmaca.
Plan je bio sljedeći:
-
Nabaviti plan za izradu F1 motora
-
Prodati ga bogatim F1 timovima
-
?????
-
Ostvariti profit
U slučaju da ne vidite idejni problem, on se nalazi u tome “Kako prodati teški, komplicirani, visoki i slabi motor ljudima koji imaju puno više novca od vas i vjerojatno sami razvijaju svoj motor?”
Naravno da nitko nije nasjeo na Vitin mamac pa je rekao: “Jeb… se momci, sam ću započeti svoju F1 momčad, a onda ćemo vidjeti tko ima smiješno težak, visok, kompliciran i spor motor!”.
Vjeruj i ostvaruj kako bi uspio
Vita je potom osnovao momčad i nadjenuo joj ime Life (tal. vita – život), po sebi. Trkaći tim Life je uspostavio radionicu i pripremu za rad, ali to je sve malo značilo jer novaca nije bilo, a novci su glavni pokretač biznisa u Formuli 1.
S obzirom da nije imao financije za dizajniranje i izradu bolida od početka, odlučio se za nabavku jednoga. Ta nabavka također ništa nije značila jer si takva momčad naprosto nije mogla priuštiti normalni F1 bolid pa je Vita u svom tradicionalnom “jebi ga” stilu kupio odbačenu šasiju već odbačene momčadi First F1.
Ako niste čuli za First F1 momčad, postoji vrlo dobar razlog, a to je zato jer se nikad nisu ni natjecali. Pokušali su dizajnirati bolid, ali kad su ga testirali, otkrili su da je jako loše napravljen, težak i izuzetno opasan za vožnju.
“Kad je dizajner šasije Richard Davila provjeravao svoj finalni proizvod, otkrio je nedostatke na mjenjaču, ozbiljne probleme na ovjesu, pregorjele dijelove na limu šasije i problematični stup volana”, stoji u izvješću.
Prema njegovim riječima, radilo se o bolidu koji bi bio sasvim interesantna posuda za cvijeće. Odmah je kazao menadžmentu tima kako se radi o bolidu koji je vremenska bomba i upozorio vozače koji su imali namjeru ga isprobati. Za kraj je započeo legalne akcije u vezi povezivanja njegovog imena s tom kako je nazvao smrtonosnom zamkom.
Vodstvo momčadi Life je imala drugačije mišljenje. Uslijed prvog pregleda brzo i jednostavno su rekli: “Da, ovo je vrijedno kupnje. Stavit ćemo u njega naš smiješni W12 motor i vidjet ćemo kako će se stvari razvijati”. Life je kupnjom jedine proizvedene šasije napokon postala kompletna momčad, spremna za ulazak u F1.
Početak (ne)slavne F1 kampanje
Željeli bi sumirati: Life je F1 momčad koja je nastala kao shema za ostvarivanje profita, imaju smiješno kompliciran motor koji je loš po svim kriterijima, a sada imaju i šasiju spremnu za ubojstvo vozača. Sasvim dobar početak za jednu F1 momčad, zar ne?
Kad je W12 napokon montiran u Life kojeg su krstili oznakom L190, navodno je razvijao 375 konjskih snaga. Znamo da zvuči malo, s obzirom da su ostali razvijali od 600 do 700 konjskih snaga, ali to je manje bitno u cijeloj priči.
Bolid se ponašao poput pokretne šikane i srećom se nikad nije kvalificirao za utrku, unatoč pokušaju Garya Brabhama, sina legendarnog Sir Jackija Brabhama. U oba pokušaja nije uspio završiti niti kvalifikacijski krug. Bolid se u drugom pokušaju zaustavio nakon samo 400 metara vožnje jer mehaničari nisu dolili ulje pa je Gary skupio stvari i otišao.
To nije zaustavilo junaka naše priče Ernesta Vitu jer što to može zaustaviti Život?! Doveli su Talijana Bruna Giacomellija koji je bio sasvim zadovoljan što ima priliku voziti nakon sedam godina mirovine. Za niti jednu utrku se naravno nije uspio kvalificirati, a najduži stint koji je odvozio je bilo osam krugova na predsezonskom testiranju prije eksplozije motora.
Life L190 je bio oko 60 km/h sporiji od svih na ravnici i čak 20 sekundi sporiji od vodećih po krugu. To znači da bi ih u utrci svakih 6-7 krugova vodeći pretjecali za krug da su se kvalificirali.
Čak ni izuzetno problematični W12 motor nije uspio ubiti Life. Momčad se uspjela izboriti za friški kapital i kupila Judd V8 prije 13. utrke sezone u Portugalu. Stvari su napokon izgledale da idu u boljem smjeru, ali nisu!
Judd V8 nije mogao ispravno stati u bolid Life F1, ali to nije predstavljalo velik problem inženjerima. Poslali su bolid na stazu koji nije dovršio niti krug zagrijavanja jer je poklopac motora odletio. Life se nakon toga milostivo povukao iz prvenstva.
Posljedice na Formulu 1
Njihovo će ime zauvijek ostati upamćeno u povijesti sporta kao definitivno najgora momčad koja se natjecala u prvenstvu, ako se njena aktivnost uopće može tako nazvati. F1 romantici će s druge strane kazati kako se radilo o maloj momčadi s velikim snovima.
Bez obzira na sve neuspjehe, Life je najikonskija najgora momčad, a to se potvrdilo na Goodwoodskom festivalu brzine 2009. godine na kojem je L190 s originalnim W12 bio jedna od najvećih atrakcija.
Kazali su nam da ako pratiš snove, oni će se doista i ostvariti, ali Ernesto Vita nas je naučio kako neke ideje ipak valja za sačuvati za sebe.
Naravno, osim ako ne pitaš za cijenu…
Odlično!
Hvala na članku…………. !!