Kimi Raikkonen ili Charles Leclerc, pitanje je sad. Tko će osigurati Ferrarijevo sjedište za iduću sezonu, prekaljeni veteran ili blistava mlada nada?
Kimi Raikkonen se intenzivno borio kroz poredak na Silverstonu i unatoč sudaru i 10 sekundi stop/go kazne, uspio je osvojiti mjesto na postolju. Osim što mu staza Silverstone odgovara vozačkom stilu, Kimi je izgledao puno borbenije na stazi nego inače. Upuštao se u dvoboje s Mercedesovim i Red Bullovim dvojcem sa žarom kakvog pamtimo iz njegovih najboljih dana.
“Jasno je da sam dao sve od sebe iako postoje suprotna gledišta, nažalost”, kazao je Kimi po izlasku iz bolida voditelju i bivšem F1 vozaču Martinu Brundlu. To je bio odgovor na pitanje koje mu se uopće nije postavilo pa se očito radi o bremenu kojeg je htio skinuti s pleća.
Izvori iz Italije već šire vijesti kako je dogovor između Scuderije Ferrari i Charlesa Leclerca gotova stvar, iako mladi Monegažanin ima samo pola sezone F1 iskustva.
Raikkonen je već bio nekoliko puta na izlaznim vratima Ferrarija, ali uvijek bi se vraćao impresivnim vožnjama ili dijelima za momčad. To najbolje znaju Sergio Perez i Nico Hulkenberg koje je smještalo u crveni bolid, da bi na kraju ostali na suhom. Najfriškiji je primjer uz njih i cijenjeni Daniel Ricciardo.
Ključna stvar za Ferrari je uzeti u obzir dobre i loše strane te moguće posljedice vlastitog odabira između iskusnog Raikkonena i supertalentiranog Leclerca.
Raikkonen – sigurna luka
Raikkonen ne može držati korak za Vettelom. To je jasno od Sebova dolaska u štalu 2015. godine. Kimi nema Vettelovu brzinu u kvalifikacijama, a to se poslije odražava i na utrku pa mora igrati ulogu ‘vodonoše’.
Finac spominje da posjeduje brzinu kakvu je i prije imao, ali nedostaju nam činjenice da prihvatimo njegovu tvrdnju.
Ledenog najbolje pamtimo iz doba McLarena od 2002. do 2006. Bio je nevjerojatno brz i konzistentan, ali nedostajalo mu je sreće i pouzdanosti bolida. Naredne je tri sezone u Ferrariju nastavio sa zavidnom formom i potvrdio status vrhunskog vozača, a onda je 2010. uslijedio nesretni prekid F1 karijere i junački povratak 2012. s Lotusom.
Kvaliteta njegovih povratnih informacija na temelju iskustva i prirodnog osjećaja za brzinu su itekako bili od koristi Ferrariju u pripremi bolida za Vettela.
Kimi je prihvatio ulogu vodonoše bez previše oklijevanja, a za to je dobio pristojnu plaću zbog koje ne izlazi u javnost s ogorčenim porukama. Jedino kad smo ga vidjeli ljutog i razočaranog je bilo na VN Monaka 2016. kad je imao priliku pobijediti, ali ga je Vettel strateški nadmudrio i preuzeo prvo mjesto u utrci.
Raikkonen pridonosi momčadi ne samo u razvojnom smislu već i u mentalnom. On osigurava Vettelu status zbog koje je momčad usredotočena na glavni cilj, a to je osvajanje naslova prvaka. U takvom je okruženju stres oko vozača sveden na minimum i pomaže Vettelu održati dobro raspoloženje i momentum što itekako pridonosi njegovim performansama na stazi.
To zna šef momčadi Maurizzio Arrivabene, ali to nije dovoljno za uvjeriti predsjednika Ferrarija Sergija Marchionnea.
Vettel je potpisao malo nakon što je Marchionne preuzeo palicu od ‘uvijek elegantnog’ Luce di Montezemola, ali upravo je potonji za vrijeme svog mandata odradio transfer.
Vettel je potvrdio ulogu primavioline po performansama, ali ne vidimo onu dinamiku i odnos s momčadi kakav je primjerice imao veliki Michael Schumacher u paru s Jeanom Todtom.
Odnos Vettela i Ferrarija je korporacijski profesionalan unatoč Sebovom pjevanju momčadi na kraju dobro odrađene utrke ili kvalifikacija. Takav odnos Todt i Schumacher nisu imali. Oni su jedan drugog podupirali bez obzira na situaciju, a to je sasvim drugi nivo povjerenja.
Leclerc – mlada senzacija
Možda je Leclerc za Marchionnea upravo ono što Ferrariju treba – senzacionalni put do krajnjeg uspjeha. Uvjereni smo da je Leclerc u stanju protresti Vettela već u prvim utrkama nakon što je pokazao svoj trkaći potencijal u jednoj od slabijih momčadi na gridu.
Ako Leclerc bude opasan protivnik Vettelu, Ferrari je brzo dobio odgovore, a to je da su najbolji Vettelovi dani iza njega. Ipak, ne valja se zalijetati s ovakvim pretpostavkama jer su daleko od stvarnosti dok se činjenično ne uvjerimo. Vettel nije postao četverostruki prvak slučajno niti mu je itko darovao prvenstvo.
Leclercova je forma impresivna, ali tek je na pola početničke sezone i predstoji mu još druga polovica koja će mentalno biti zahtjevnija, naročito zbog visokog nadilaženja očekivanja u prvom dijelu.
Ako se Leclerc u svojoj drugoj sezoni priključi Scuderiji i ne započne dionicu kako je priželjkivao, tj. Vettel bude konstantno brži kao što je primjerice Alonso kosntantno brži od Vandoorna, stavlja se u nezahvalan položaj za ubuduće jer se jako teško oporaviti od toga.
Koliko god željeli da se još jedan friški talent nađe u top momčadi, smatramo da bi Leclercu najpametnije bilo prikupiti još jednu sezonu iskustva u primjerice Haasu, trenutno po brzini vodećoj momčadi sredine poretka i Ferrarijevom bliskom partneru.
Tu će Charles naučiti još trkaće vještine i imati će priliku ponovno napasti jače vozače te graditi momentum prije promocije u momčad s kojom je spreman osvojiti vrh poretka.
