Dr Helmut Marko je poznat javnosti kao glavni motorsportski savjetnik Red Bulla. Iza sebe ima niz prepoznatih talenata, ali zadnjih dana na površinu izlazi i tamna strana njegova posla.
Jedan od istaknutijih F2 vozača Artem Merkalov je javno prozvao Dr Marka za uništavanje mladih vozačkih talenata i da svojom voljom nikad ne bi otišao u Red Bull, pod Markovu dirigentsku palicu.
Sebastian Vettel i Max Verstappen su dva Markova otkrića i u samom su vrhu današnje Formule 1. Vettel je u rekordnom roku osvojio naslov svjetskog prvaka i nastavio niz naredne tri sezone u Red Bullu (2010-2014), dok Verstappen tek kroči putem osvajanja prvog naslova.
Za svaku lijepu i uspješnu priču, stoji nekoliko desetaka ružnih u pozadini. Takav je slučaj i ovdje jer se mnogo mladih vozača iz Red Bullova razvojnog programa nije uspjelo dokazati ili jednostavno nisu ispunili očekivanja strogog Austrijanca.
Danil Kvyat je najfriškiji primjer surovosti odnosa između vozača i momčadi. 24-godišnji je Rus započeo karijeru u Toro Rossu 2014. godine i nakon samo jedne sezone došao u Red Bull (zbog Vettelova odlaska) uz bok Daniela Ricciarda.
Kvyat je sezonu 2015 vrhunski odradio i završio u bodovnom poretku ispred Ricciarda koji je prethodnu sezonu ponizio četverostrukog prvaka Vettela! Sreća za Rusa nije dugo trajala jer je nakon dva sudara na početku sezone 2016 morao prepustiti mjesto novoj Red Bullovoj uzdanici – Maxu Verstappenu.
Kvyat se povratkom u Toro Rosso teško nosio s vlastitom formom i čestim porazima od momčadskog kolege Carlosa Sainza. Tonuo je bez naznake oporavka i postao jasan primjer što se može dogoditi ako si član Red Bullove akademije, a stvari ne idu u očekivanom smjeru.
Novozelanđanin Brandon Hartley je sada na sličnom putu, ali je opet u dosta drugačijoj situaciji jer više nije mladi vozač (ima 28 godina) i da nije dobio izvanrednu ponudu od Toro Rossa, vjerojatno se ne bi nikada ni natjecao u Formuli 1. Toro Rosso je za njega od početka bila avantura i dio trkaćeg iskustva kojeg će se rado prisjetiti i nazdraviti u to ime.
Morali bi ipak naglasiti kako je upravo Hartley 2010. godine zbog Markove odluke izbačen iz kalkulacije za Toro Rosso i mjesto je dobio Jean-Eric Vergne (kojem je 2014. obećano mjesto u Red Bullu, a poslije uskraćeno, ne samo u Red Bullu, već i Toro Rossu op.ur.).
Bivši F1 vozač Martin Brundle navodi kako je teško doći do Formule 1, a još je teže ostati. “Red Bullova hijerarhija je brutalna!”, kaže britanski komentator SkyF1 o procesu vozačkog razvoja.
Listu ‘propalih nada’ Red Bulla čine vrlo poznata imena današnjeg motorsporta. Osim Kvyata i Vergna, tu su još imena Sebastian Buemi (Formula E i WEC LMP1 prvak), Vitantonio Liuzzi (razne GT serije), Jaime Alguersuari (trkaći umirovljen, sada popularni DJ u Barceloni), Sebastian Bourdoais (IndyCar prvak i GTLM serija) te Scott Speed (RallyCross prvak).
Čemu točno teži Red Bull, jedino vodstvo tima zna. Nama je očito kako ih interesiraju samo najbolji od najboljih i da na ništa drugo ne pristaju. Red Bull ima pravo samostalno kreirati vozačku i upravljačku politiku, ali ako nastave s ovakvim stilom, kad-tad će im se obiti o glavu, ako već nije.
Koliko je to zdravo sa sportske strane i dugoročno isplativo, vrijeme već pokazuje, dočim se zvijezde u nastanku poput Markelova ne libe javno kritizirati takav nemilosrdni pristup i jasno dati do znanja kako u takvom projektu ne žele niti sudjelovati.
