Kada ste momčad šampionskog pedigrea sa 182 pobjede, 8 konstruktorskih i 12 vozačkih naslova, a šest godina niste pobijedili i pet osvojili postolje, znate da se nešto jako loše i čudno događa.
McLaren je prije nekoliko dana napustio trkaći direktor Eric Boullier, ali je li to odgovor na McLarenove nagomilane probleme?
Nakon godina tihog šuškanja po boksovima, jasno je svima bilo već na uvodu sezone u Bahrainu kada je Toro Rosso-Honda Pierra Gaslya otpuhao oba McLarena-Renaulta. 7 km/h zaostatka na pravcu je bio dokaz da se McLaren možda i nije toliko mučio s Hondom koliko Honda s McLarenom.
Štoperica ne laže, a to su znali i u McLarenu jer tehnički odjel McLarena nije uspio harmonizirati dizajn, inženjerska rješenja i aerodinamiku bolida. Sva su tri odjela imali defanzivan razvojni pristup zbog mnoštva kritika koje je narušilo atmosferu tima.
Glavni nedostatak karike u tom lancu je na vrhu jer je McLaren gubitkom Rona Dennisa ostao bez zapovjedne i organizacijske figure. Iako Dennisu neki zamjeraju autoritativan način upravljanja momčadi, sigurni smo kako on nikad ne bi dopustio razvoj situacije koja je kuhala svakim danom i na kraju postala autodestruktivna.
Dennis je 30 godina vrhunski upravljao momčadi koja je osim uspjeha na stazi dobila značajna financijska ulaganja i postala jedna od top brandova među F1 momčadima.
Boullierova je možda najveća greška još s početka 2014. kada je u siječnju prihvatio McLarenovu ponudu. Francuz je vjerojatno polaskan atraktivnom ponudom top momčadi pomislio da će dobiti priliku izazvati ostale pretedente za naslov, ali suština je izgledala drugačije… U momčadi je već započeo samouništavački proces.
Boullier je nakon inženjerskog studija aerodinamike i svemirskih letjelica započeo ozbiljniju motorsportsku karijeru u Nissanovoj Svjetskoh seriji 2003 u DAMS timu.
Postao je poznat 2010. kao šef Renaultove F1 momčadi koju je kupio Genii Capital i preimenovao u Lotus F1. Raikkonenova pobjeda na finišu sezone u Abu Dhabiju 2012. i prvoj utrci 2013. u Australiji je privukla pozornost te povećala Boullierovu reputaciju.
Ipak, valja naglasiti kako je u to vrijeme Lotusov tehnički direktor bio James Allison, izuzetno cijenjeni inženjer koji je napravio kompaktan i iznimno učinkovit paket. Lotus je s obzirom na resurse radio predobro za ono što je Boulliera poslije dočekalo u McLarenu u kojem se već 2013. moglo nazrijeti da započinju ozbiljni problemi.
Iako je Boullier vjerojatno znao što se treba učiniti, ruke su mu bile svezane. Proces birokratskog upravljanja unutar zidina impresivnog stožera u Wokingu uzima puno više vremena i snage od izvedbenog dijela jer su se šefovi različitih odjela unatoč nagomilanim problemima držali zajedno.
Jedino što je Boullier mogao učiniti je zasjesti za stol s upravnim odborom i predložiti im restrukturiranje i potrebite rezove, što bi bilo jako loše dočekano.
Vođe McLarena su to nažalost shvatile kad je postalo već svima jasno i kasno. Sada se nalaze u donjem dijelu poretka i sve teže konkuriraju bivšem partneru Hondi, a i Sauber im se opasno približio, ako ne i prestigao performansama.
Gornji dio poretka je sada samo McLarenov san, a borba za pokoji bod gorka stvarnost. Fernando Alonso je pred odlaskom, ali barem vlasnički fond ne prestaje kapati sredstva na račun nekoć pobjedničke momčadi.
