Formula 1 je predivan sport za sve zagrižene ljubitelje brzine, adrenalina i automobila. S visokom kompleksnošću natjecanja na čiji utjecaj ima talent vozača, vrhunska tehnologija i astronomske novčane investicije, ljudima van tog kruga pratitelja, sport nije privlačan.
Formula 1 je postala previše predvidljiva i to više nije nikakva tajna. Glavni sportski akteri ne bježe od istine i trude se na razne načine zainteresirati publiku.
Svjesni smo da ne može svaka utrka biti klasik kojeg ćemo se rado prisjetiti i nakon 5-10 godina, ali zar većina utrka treba biti procesijska vožnja od starta do cilja?
Kraljica automobilizma ne smije samo stajati i čekati trenutak koji će joj povratiti staru slavu, već se promijeniti i prilagoditi trendovima na obostranu korist s publikom.
VN Rusije i Singapura su nam jako dobro dale do znanja o čemu se radi. Nakon što se poredak ustalio, više nije bilo promjene pozicija. Svi su vozači pazili na potrošnju guma za siguran dolazak do cilja. Da u Singapuru nije bilo nesreće između Sergija Pereza i Sergeya Sirotkina, ne bismo znali koji trenutak iz utrke izdvojiti.
Nakon sat i pol jurnjave u ruskom Sochiju, publici je kao glavni predmet zabave i rasprave ostalo Bottasovo propuštanje Lewisa Hamiltona za pobjedu. Jedini vrijedan spomena iz Rusije je Daniel Ricciardo s probojem sa začelja do šestog mjesta.
Drugi sportovi
Ono što trenutno Formulu 1 najviše razlikuje od ostalih sportova je neizvjesnost. Već pred početak vikenda, momčadi znaju gdje će biti u poretku i s kim će se boriti. Osim Saubera i Leclerca, ove godine nismo svjedočili većem rastu ili padu forme kod ostalih timova.
Nogomet, košarka i tenis primjerice nemaju takav jednolik omjer snage. Svatko može imati svoj dan, čemu smo svjedočili prekjučer pobjedom Crvene Zvezde protiv Liverpoola u Ligi prvaka ili pobjedom Borne Čorića nad teniskim velikanom Rogerom Federerom u Baselu.
Nema nogometne momčadi koja može držati posjed lopte cijelih 90 minuta, niti ima teniskog igrača koji može servirati samo aseve. U Formuli 1 nije tako, pred vikend točno znamo da će pobijediti Ferrari ili Mercedes, da će za njima biti Red Bull, a onda Haasovi s Force Indijama.
U navedenim primjerima iz ostalih sportova uvijek postoji trenutak preokreta i neizvjesnosti koji je u F1 moguć samo tehničkim kvarom ili problemom u boksu. Vozačke greške su sve rjeđe tokom utrke jer malo kada uistinu voze na limitu, a sve više su koncentrirani na menadžment guma i temperaturu vitalnih dijelova bolida.
U Formuli 1 sve ide u jednom smjeru nakon prvog kruga. Bolidi bržih momčadi odlaze naprijed i ništa ih osim kvara ili nesreće ne može spriječiti da osvoje top 6 pozicije. Uspavanka do kraja…
Ima nade!
Zato često držimo fige da bude kiše tokom vikenda, da im gume ne traju koliko bi trebale, ili da izađe sigurnosni automobil u nezgodan trenutak. To se ove sezone dogodilo samo u Austinu, ali smo zauzvrat dobili spektakl.
Zahvaljujući manjku podataka koje su momčadi prikupile tokom kišnog petka i subote, utrci su pristupili s pregršt upitnika. Delaminacija guma na Mercedesu nakon samo nekoliko krugova je dala do znanja da nas očekuje dramatičan slijed događanja.
Osvajač Pole pozicije nije pobijedio, tri različita bolida su osvojila top 3, svi su bili na različitim strategijama, a na kraju utrke su prošli ciljem unutar samo dvije i pol sekunde! To nije pobjeglo ozbiljnijim pratiteljima događanja poput sportskog direktora F1 Rossa Brawna koji sada zna da što manje podataka prikupe momčadi, to će biti bolje utrkivanje!
Mercedesov se šef Toto Wolff nedugo nakon Brawnova komentara osvrnuo kazavši da će to veće momčadi nadoknaditi tako što će povećati rad van staze na simulatorima. Na njima bi prikupili dovoljno podataka i performansi s kojima će ući u vikend, ali postavlja se pitanje: “Koliko su uopće ti podaci vjerodostojni kada dođu u stvarne uvjete?”
Jedan je uvaženi njemački novinar Michael Schmidt kazao da bi trebalo ukinuti telemetrijske podatke. On je pratitelj Formule 1 starog kova i vjeruje da bi vozači sa svojim inženjerima trebali pristupiti vikendu – slijepi. Drži kako podaci i simulacije proizvode optimalne rezultate što u konačnici čini utrkivanje manje neizvjesnim.
Na taj bi se način opet vratilo stvarne znalce od vozača u igru jer bi se smjeli koristiti samo svojim osjećajem i sposobnosti da prenesu ključne informacije inženjerima, a inženjeri bi s novim izazovom probudili svoj genij, intuiciju i opravdali svoju reputaciju.
Na nedavnom kongresu koji je okupio vodeće ljude iz svijeta motorsporta i biznisa, dotaklo se i teme lošeg efekta tehnologije na motorsport. Iako smo već dugo vremena svjesni izlizanog klišeja “Tehnologija će nas ubiti”, to je prijetnja pod kojom je motorsport odavno poklekao i teško će se izvući bez većih rana.
Današnje F1 momčadi već na prvom treningu sakupe dovoljno podataka za napraviti posao kako bi sutradan izvukli maksimum iz bolida. Nepredvidljivosti i greške s takvom gomilom podataka su u potpunosti marginalizirane.
Iako se danas aerodinamika navodi kao neprijatelj #1 dobrom utrkivanju, fundamentalni problem zapravo leži u mnoštvu prikupljenih podataka. Ako vježba i ponavljanje čini vozače sve boljima, a prikupljeni podaci bolide savršenijima, onda su i utrke u konačnici savršeno dosadne.
